Pojam ljepote i umjetnost

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Je li ljepota previše osobna ili individualna? Može li se umjetnost uopće racionalno analizirati ili se može samo "osjetiti"? Koja je funkcija i pravi smisao umjetnosti?

Što je lijepo?

Pojam ljepote je oduvijek otvorena tema za raspravu kroz čitavu povijest umjetnosti i filozofije, no uvijek ostaje upitan. Je li on promjenjiv i prolazan, ovisan o vremenu u kojem živimo i subjektivnom dojmu promatrača? Ili je osjećaj za lijepo zajednički za sve nas koji negdje u svojoj dubini znamo što je lijepo a što nije? Svaki pojedinac, svatko od nas, nosi urođenu karakteristiku - potrebu za izražavanjem. Ta potreba je uvijek prisutna, a način na koji će se ispoljiti, ili zatomiti, ostaje na nama kao slobodni odabir kroz cijeli život. Usporedno time, imamo i unutarnju potrebu za ljepotom kojoj svatko na ovaj ili onaj način teži. Rijetke su osobe koje u sebi nose impuls za ružno ili teže k tome, iako moderno doba diktira trendove kaotičnosti, nerazumljivosti i nesklada s kojima se poistovjećujemo kao "našim" kriterijima. Tako se stvara jedna neprirodna snobovska atmosfera gdje nelijepo prolazi kao umjetnost pod izgovorom noviteta, originalnog i "još neviđenog".

Ljepota kroz povijest

Kroz povijest grčki filozofi Platon i Aristotel prvi nam ostavljaju zapise o ovom pitanju. Mnogi filozofi su poslije njih razmatrali pojam ljepote, no jedinstveni odgovor nisu pronašli. Oni su nam to pitanje približili, ali ne i odgovorili. Zbog ovog malenog pitanja "što je lijepo", nastala je čitava grana filozofije, estetika, definirana kao filozofija lijepog i (lijepe) umjetnosti.

Smisao umjetnosti

Da bi djelo, u vrijeme u kojem živimo, bilo prihvaćeno i steklo medijsku popularnost, mora biti šokantno, apstraktno, ekstravagantno, razvratno i komplicirano. "Život je ozbiljan a umjetnost vedra", netko je nekoć rekao, no vrijedi li to za današnje doba, gdje umjetnost prati moderno i kaotično, umjesto da nam uz stresan život kakav se vodi, daje utočište i mir te nam donosi zadovoljstvo, otvara nas i inspirira za daljnje aktivnosti. Smisao umjetnosti treba biti zadovoljstvo druge osobe, zadovoljstvo primatelja. Kada je objekt umjetnosti zadovoljan, to zadovoljstvo je poticaj iz kojeg dolazi inspiracija za još ljepšim. Zbog lude potrage za originalnim i neponovljivim, umjetnici se trude postati maštoviti, kreativni, ulažu napore da ostvare remek-djelo po kojem će biti zapamćena njihova imena. To je prilično naporno, jer danas je manje-više sve već viđeno. Teži se novitetima, ali na način koji ustvari degradira umjetnost, a i samog umjetnika.

Umjetnost - odraz karaktera

Rijetka su umjetnička djela koja na nas ostavljaju svjež nadahnjujući dojam. Cilj umjetnosti u odnosu na njenog primatelja kao da je u ovo doba izgubio svoj smisao. Nekada je inspiracija za umjetnošću bila u osjećaju ljepote, težnji za pravom estetskom vrijednošću i čežnji za savršenstvom. Blijede odraze tih želja možemo pronaći u klasičnoj umjetnosti, dok danas vrijednost umjetničkog djela ovisi o drugim parametrima. Umjetnost je oduvijek bila i vječno će biti odraz karaktera, kako stvaraoca i vremena u kojem se stvara, tako i primatelja i vremena u kojem je "prima". Kada je karakter destruktivan, to će se odražavati na djelima (kako umjetničkim, kako životnim). Velika je razlika ako je umjetnikova želja da očara druge, da im pruži zadovoljstvo i ako je njegova meditacija isključivo da postane slavan i/ili bogat. U jedno budimo sigurni, kad je svijest osobe ispunjena niskim, materijalističkim pobudama, tada se ne može odražavati prava ljepota i ispoljiti prava umjetnost u njezinim djelima.